Ispit na kome lideri redovno padaju

Umete li efektivno da koristite moć i ovlašćenja

ŠTA

Kako da ne izgubite produktivnost svog tima zbog moći prinude za koju pogrešno smatrate da je najefikasnija.

ZAŠTO

Prilika i pravo da upravlja timom ili delom organizacije nameće pred lidera i obavezu i odgovornost da efektivno koristi moć i ovlašćenja u cilju podizanja produktivnosti. Korišćenje moći i ovlašćenja na najproduktivniji način je najteži ispit za lidera na kome većina nažalost padne. Posledice tog pogrešnog korišćenja autoriteta ili zloupotrebe moći, svesne ili nesvesne, osećaju i organizacija i zaposleni. Organizacija kroz nedovoljan razvoj konkurentske prednosti a zaposleni kroz nezadovoljstvo poslom i frustraciju.

KAKO

Moć na kojoj većina lidera gubi produktivnost je moć prinude. Moć prinude je nekako prva pod rukom, ka njoj se i kod kuće sa decom i radu sa zaposlenima najlakše poseže. Moć prinude se oslanja na kontrolu a koristi strah kao svoj instrument. Kada koristimo ovu moć mi ne utičemo na druge nego ih na manje ili više grub način prisiljavamo na poslušnost. Ne znam za vas ali ja još uvek koristim ovu moć u razgovorima sa svojom decom: ako ne završiš domaći nećeš izaći napolje ili ako još jednom zateknem ovakav nered u tvojoj sobi ukinuću ti mobilni telefon i Instagram na nedelju dana. Pretnje i ucene su postale deo naše rutine u uticanju na druge ljude a to što ih smatramo benignim ali neophodnim za postizanje kratkoročnih rezultata ne menja njihovu suštinu, vi upravljate ljudima uz pretnji, ucena i zastrašivanja i to ne može imati dobre, dugoročne posledice ni u kući a naročito ne na poslu gde vas ljudi ne vole kao deo porodice. Strah od autoriteta u organizaciji je krivac za mali broj inovacija i blokadu ljudi pred neophodnim promenama. Pošto živimo u vremenu kada je stvaranje pozitivnih promena i brže prilagođavanje tržištu uslov broj jedan za opstanak organizacije onda loša upotreba moći ili korišćenje prinude predstavlja problem broj jedan za kreativnost i efektivnost organizacije. U masi organizacija sa kojima radim menadžeri mi kažu da nisu u stanju da predlože nove ideje, načine, pristupe koji bi sigurno unapredili posao i učinak jer nije bezbedno. Ne talasaj da ne bi potonuo je formula. Postoje priče i mitovi o ljudima koji su pokušali i bili sasečeni. Ljudi koji preuzimaju rizik da nešto promene su oni koji su ismejani, potcenjeni, premešteni, eliminisani. To se prenosi kao narodna pesma kroz organizaciju i postaje opravdanje za sigurno ponašanje, čitaj nekreativno ponašanje. Odakle ovoliki strah na poslu? Pa, od zloupotrebe moći od strane nadređenih rukovodilaca. Upravljanje uz pomoć pritisaka, prinuda, zastrašivanja, mobinga, tihih ucena pretvara zaposlene u ekstremno oprezne, u „ziheraše“, ljude koji samo štite svoje radno mesto pa makar i na štetu kompanije. Posvećenost i lojalnost zaposlenih su prve žrtve moći prinude. Rezultati prinude. Pet osnovnih problema sa kažnjavanjem kao merom na radnom mestu:

  1. Lideri dopuštaju nekima više slobode u radu  nego ostalima.
  2. Lideri zbog neprijatnosti odlažu sa kažnjavanjem dok na kraju ne ostane druga alternativa a tada je kazna neproduktivna.
  3. Vremenom kažnjavanje gubi moć.
  4. Pošto ljudi izbegavaju neprijatne stvari kažnjavanje proizvodi veći broj odsustvovanja.
  5. Mada su kratkoročne posledice kažnjavanja neposredno poboljšanje, dugoročni rezultati su pogubni.

Najbrži i najjednostavniji način da se smanji učestalost neproduktivnog ponašanja jeste da se primeni neki oblik kažnjavanja. Međutim to smanjenje je kratkoročno. Korišćenje kažnjavanja proizvodi sporedne efekte i dugoročne posledice kao: strah, nepoverenje, apatiju, zlopamćenje, frustraciju, de-motivisanost što na kraju ispadne mnogo skuplje od lošeg ponašanje koje je trebalo ispraviti. To je ogroman teret i za lidera samog. Nikada ne može da se opusti. Osoba koja primenjuje prinudu nosi sav teret odgovornosti. On jedini brine da li je posao obavljen ili nije, stalno smišlja načine da osigura poslušnost. Kada nije prisutan da osigura da se posao dobro obavi mora da ima zamenika koji ga zastupa kao simbol i izvršilac pretnji. Mačka ne sme da bude odsutna jer će miševi da povedu kolo. Ako je mačka prisutna  sa svojom pretnjom sva kreativnost, inovacije, grupnih duh, entuzijazam, timski rad i pokretačka snaga koju ljudi imaju biće na kraju korišćeni protiv njega. Lider koji koristi prinudu mora da upravlja ne samo da bi posao bio izvršen nego i da bi se izbegle greške. Drugi rade samo ono što im se kaže i naredi a odgovornost je na «prinudnom upravniku» lideru. Ako je moguća anonimnost, čim lider skloni pogled, neki ljudi su skloni sabotiranju i rad se usporava ili zaustavlja. Dolazi do nepredviđenih događaja i sabotaža. Niko ne zna kako su se dogodile ali svi znaju da je novi šef arogantan i da se ponaša diktatorski. Cena? Ogromna šteta, narušavanje bezbednosti, zaustavljanje posla, pad morala.  Masovna odmazda lidera, grupno kažnjavanje samo mogu da pogoršaju stvar jer se tako povezuju svi zaposleni dok se svi ne ujedine protiv njega. Moć prinude iako najlakša za korišćenje nije rešenje za povećanje posvećenosti zaposlenih, nije dobra za povećanje produktivnosti organizacije i nije korisna ni za samog lidera; ukratko izbacite je iz svog repertoara uticanja na druge ljude i poboljšaćete svoje rezultate.

KADA

Ako ste na ova tri pitanja odgovorili sa ne odmah pristupite analizi vašeg korišćenja moći i ovlašćenja i započnite sa promenama juče.

  1. Da li vam menadžeri i članovi tima često dolaze sa predlozima za drugačiji način obavljanja posla, sa unapređenjima vaše poslovne rutine?
  2. Da li održavate sastanke za rešavanje problema sa svojim timom, na kojima svakog učesnika pitate za mišljenje i govorite poslednji?
  3. Da li ste uvažili predlog vašeg člana tima, osvojili novu praksu koju je predlagao i javno ga pohvalili za inicijativu i kreativnost?

Zašto:

Verujem da svako pravo obuhvata neku odgovornost,

svaka prilika neku obavezu i svako vlasništvo neku dužnost. 

Džon D. Rokfeler, mlađi

Podelite članak!

Poslednji broj

CC Workshop